Vukovi su u svako doba imali gadnu reputaciju. Podsjetimo kako se u brojnim pričama i dječjim pričama ova životinja prikazuje kao negativnog junaka, štoviše, svugdje gdje je prilično loš. A naša draga dječja bajka o Crvenom jastuku na koju se zapleo zli sivi vuk? A tri prasadi? I crtić, "Pa, pričekaj malo!" - Možete nabrojati puno, a u svima njima je vuk negativan lik. Pa zašto je sivi vuk loša životinja?
To rezonovanje nije istinito, jer samo vuk zatim bijesan kad je gladan i gladan. Sasvim pošteno rezonovanje. Da bi se smirio, vuk mora biti zadovoljan, a da bi bio zadovoljan, mora dobiti vlastitu hranu.
Svaki vuk ima svoje staze za lov, a oni se mogu protezati stotinama i stotinama kilometara. Da bi životinja napunila puni krug od njih, ponekad ni jedan tjedan nije dovoljan. Sve su staze duž tako dugog pruga „markirane“: drveće, veliko kamenje, panjevi, drugi vidljivi predmeti na koje vukovi uriniraju, kao i psi koji „obilježavaju“ grmlje i lampione. Kad god sivi vuk prođe pored jednog od ovih označenih stupova, njuši ga i otkriva tko je drugi od njegove braće trčao ovuda.
Glavna hrana sivih vukova je meso. Da bi ga dobili, grabežljivci često napadaju usamljenog losa, jelena, bizona itd.
Da bi ulovili barem jednu veliku nespašnju životinju, vukovi se moraju ujediniti i formirati jednu nerazdvojnu skupinu. Čak i dvonogi i mali srnjak uzimaju dva - tri vuka s plaćom ili porastom, ali samo ne sami. Jedan vuk jednostavno ne može uhvatiti ovu brzu životinju. Pa, osim ako je snijeg vrlo dubok, a srna sama po sebi će biti nezdrava, i tada, nije činjenica da, osjećajući strah, neće brzo proletjeti. Da bi zgrabio životinju, vuk se mora prikrasti do njega što je bliže moguće.
Vrlo često vukovi cijeli dan progone svoj plijen, Oni mogu neumorno trčati za budućom žrtvom, kilometar po kilometar, pokušavajući, na kraju, otjerati svoj plijen.
Tijekom napada izvrsno su grupirani, nekoliko ih napada s prednje strane, dok drugi dolaze straga. Kad konačno uspiju oboriti žrtvu, cijeli se čopor vukova odmah baci na njega i počne garati i mučiti dok ne umre od njihovih oštrih krpelja i zuba.
Lov na vuka
Dosta često se prilikom lova na loze sastaju dvije potpuno različite obitelji vukova. To se uglavnom ne odnosi na rudarstvo. Uostalom, obitelj vukova koja je obiteljskim vezama usko povezana s drugom obitelji vukova radije živi odvojeno od njih. A odnose sa susjedima ne možemo nazvati prijateljskim. Ujedinjavanje vukova čini samo potrebu. A čak i tada, dvije obitelji, ujedinjene zajedno, rijetko mogu nadvladati vilenjaka. Dugi niz godina američki su znanstvenici iz aviona gotovo svaki dan promatrali kako vukovi i loze žive na jednom velikom teritoriju - na jednom od otoka poznatih Velikih jezera. Vukovima zimi jedina hrana je los. Dakle, u prosjeku, od dvadeset lova na vukove za ove velike životinje, samo je jedna uspješna.
Vukovi, potjerajući losa, prvo ga pokušaju na tvrđavi, a tek kad se uvjere da je jak, zdrav i ne namjerava dati svoj život bez tvrdoglave borbe, ostave ga da živi i počne tražiti drugu žrtvu, ali već slabiju. Svaki loš, očajnički se braneći od neprijatelja, u stanju je udariti takvom silom kopitima, da čak može ubiti i vuka. Stoga sivi grabežljivci selektivno traže plijen, tako da je i ona bolesna, oslabljena od parazita, gladi, bolesti ili vrlo stara.
